"Bračne vode" ponovo na daskama Gradskog kazališta Požega

Nakon punih 46 godina u Gradskom kazalištu Požega ponovo je postavljena komedija J.E. Tomića "Bračne ponude". Nakon proslavljene hrvatske redateljice i spisateljice Zvjezdane Ladike koja je te daleke 1971. godine posegnula za ovim Tomićevim tekstom, gotovo pola stoljeća kasnije redateljske palice uhvatio se Dario Hak sa svojom novoformiranom Kazališnom amaterskom družinom. Zvjezdana Ladika imala je tada na raspolaganju već formiranu ekipu koju su činili samo na papiru kazališni amateri; Ivica Plovanić, Milena i Franjo Alvađ, Zdenko Perutka, Nela Stipetić i drugi, dok je Dario Hak morao ponovo uhvatiti ritam nakon desetogodšinjeg prekida rada požeških glumaca-amatera. Je li u tome uspio najbolje govori dupke puna kazališna dvorana i gromoglasni pljesak publike na premijernoj izvedbi 27.ožujka, čime je ujedno u Požegi obilježen i Svjetski dan kazališta. Razigrana komedija "Bračne ponude" tipični je rad tog vremena u kojem Tomić poseže za tadašnjom francuskom komedijom pri čemu se Dario Hak ne udaljava od izvornika već nas bogatom kostimografijom vraća u vrijeme nastanka ovog djela. Svaki od dvanaest glumaca koji sudjeluju u predstavi dao je u ovom trenutku svoj maksimum što voditelju KAD-a i njegovim članovima ostavlja i više nego dobar temelj za daljnji rad. Stoga pohvala svima koji su sudjelovali u predstavi, uz Daria Haka to je zasigurno glumački ansambl: Kazimir Semunović, Andrea Sovčik, Alen Laura, Kornelija Marks, Branislav Stojaković, Lidija Lucić, Marina Polgar,Matea Meščić, Duška Galić, Goran Bunjevac, Anita Ivičić i Jasna Čmelar. Za kostime su bile zadužene Ljiljana Rodić i Marina Milaković, rasvjeta Goran Krmpotić, ton Dario Hak, scena Marija Matijanić i Renato Pok, dok je Đurđica Šolić izradila frizure i oblikovala šešire. Glazbu je skladao Mario Sovčik.

Nakon predstave u Kazališnoj kavani izvrstan solistički koncert održala je Ružica Maurus koja je uz klavirsku pratnju prof. Ivana Polića otpjevala neke od najpopularnijih sevdalinki te makedonskih narodnih pjesama.

Fotografije: Hrvoje Kusik

DSC 0281

View the embedded image gallery online at:
http://www.gkp.hr/novosti.html?start=15#sigProId54a08e21d3

 

HRVATSKA PORUKA POVODOM SVJETSKOG DANA KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE 2017.

Moj prvi susret s kazalištem zbio se davno, davno u Kazalištu lutaka u Splitu. Vrlo se dobro sjećam kako sam iz suncem obasjanog dana stupila u zamračenu dvoranu i kako je tada otpočela moja fascinacija kazalištem. Prije predstave na scenu je stupilo jedno bajkovito stvorenje, nježna gospođa u tamnoplavoj baršunastoj haljini, koja mi je po godinama mogla biti baka. Pozdravila nas je i uvela u tajnu kazališne umjetnosti. Slijedila je predstava, aplauz. Izlazak iz čudesne kutije u sunčan dan na mene je djelovalo dosta šokantno i prijetilo je "otrežnjenjem" od doživljenog ushićenja. Željela sam u kazalištu ostati satima. Zaljubila sam se tada u kazalište na prvi pogled i zauvijek.

Mnogo godina poslije toga sam djelovala kao glumica, a zadnjih šesnaest  vodila Gradsko kazalište Žar ptica u Zagrebu. I sve ono što sam u najranijoj dobi iskusila željela sam prenijeti na male gledatelje, začarati ih kazalištem, priuštiti im najljepše i nezaboravne predstave. Znala sam da će samo tako kad odrastu postati izvrsna publika, s izoštrenim kriterijima, istinski arbitri ukusa i plemenitosti. Željela sam da ih svaka predstava potpuno zaokupi, omogući im da zarone u čudesnu dimenziju mašte, da se odmaknu od često surove stvarnosti, da spoznaju istinske vrijednosti i da streme istima, te da im to bude orijentir u životu, jer jedino djeca sve vide i sve razumiju. Stvarajmo s radošću i nadahnućem, darujmo im svoj talent i zanos i ona to nikada neće zaboraviti.

Obogatimo i uljepšajmo njihovo djetinjstvo i mladost jer kazalište ujedinjujući glumu i scenografiju, kostimografiju i svjetlo, koreografiju i glazbu, a posebice tekst, nudi uvid u cijeli spektar umjetničkog izričaja koji pridonosi jedinstvenom užitku. Zato je na svima nama koji stvaramo predstavu za djecu enormna odgovornost i obveza, jer ako se dijete od prve ne zaljubi u kazalište izgubili smo ga zauvijek kao kvalitetnog kazališnog gledatelja. Najmanji zaslužuju najbolje bez ostatka. Priuštimo im to. Neka se sjećaju (bez obzira kakvim tugama i iskušenjima u odrastanju budu izloženi) da su u djetinjstvu u kazalištu bili istinski sretni i ispunjeni ljepotom i dobrotom, koja je kako reče Dostojevski u stanju spasiti svijet. I zato, draga djeco, dobro došli i uživajte u vašem kazalištu!
 
Marija Sekelez,
dramska umjetnica
 
Životopis
 
marijas2017Marija Sekelez u svom profesionalnom glumačkom životu nastupila je u više od pedeset kazališnih predstava s preko četiri tisuće izvedbi, u monodramama, brojnim TV-serijama i tv dramama i filmovima.  Od 2000. - 2016. uspješno vodi Gradsko kazalište Žar ptica u Zagrebu, jedno od najposjećenijih kazališta za djecu  gdje se i uspješno održava besplatni "Naj,naj, naj festival", te akcije "Nema zime u Žar ptici" , "Osmijehom do zdravlja", i "Dobro došli, dragi prvoškolci u vaše kazalište" kao i  besplatne predstave u mjestima i gradovima od posebne skrbi.

Odlikovana je odlukom Predsjednika Republike Dr. Franje Tuđmana redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 1996.godine, te dobitnica  niz strukovnih nagrada i priznanja.

Svjetski dan kazališta, 27. 3. 2017.

Isabelle Huppert, filmska i kazališna glumica, Francuska

Evo,dakle, već 55 godina svakog proljeća obilježavamo Svjetski dan kazališta. Jedan dan, odnosno 24 sata koja počinju s Noh i Bunraku kazalištem, prolaze kroz Pekinšku operu i Kathakali, zadržavaju se između Grčke i Skandinavije, od Eshila do Ibsena, od Sofokla do Strindberga, između Engleske i Italije, od Sare Kane do Pirandella pa, među ostalim, i u Francuskoj, ovdje gdje smo mi i gdje je također Pariz, svjetski grad koji ugošćuje najviše stranih družina.

Potom nas naša 24 sata vode iz Francuske u Rusiju, od Racinea i Molièrea ka Čehovu, prelaze Atlantik i završavaju u kalifornijskom kampusu u kojem mladi ljudi možda nanovo osmišljavaju kazalište. Jer se kazalište uvijek iznova diže iz pepela. Ono je tek konvencija koju neumorno valja razbijati. Samo tako može opstati. Kazalište ima obilan život koji prkosi prostoru i vremenu, najsuvremeniji komadi napajaju se prošlim stoljećima, najklasičniji repertoari postaju moderni svaki put kad ih iznova postavljamo.

Svjetski dan kazališta svakako nije običan dan u našoj svakodnevici. On oživljava golemo prostor-vrijeme, a kad podsjetim na prostor i vrijeme, htjela bih se pozvati na francuskog dramaturga Jeana Tardieua, tako genijalnog, a tako skromnog. Navest ću njegove riječi. 

O prostoru se pitao «koji je najduži put od jedne točke do druge». Za vrijeme nam sugerira da «u desetinkama sekunda mjerimo vrijeme koje je potrebno da izgovorimo 'vječnost'».

 O prostoru i vremenu kaže: «Odredite u mislima, prije no što utonete u san, bilo koje dvije točke u prostoru i izračunajte vrijeme koje vam treba da u snu dođete od jedne do druge». Pamtim riječi «u snu». Kao da su se susreli Jean Tardieu i Bob Wilson. 

Naš Svjetski dan kazališta mogli bismo sažeti i prisjećajući se Samuela Becketta koji kroz Winnie, u njezinu okretnom stilu, kaže: «Oh, bio je to sretan dan». 

Razmišljajući o ovoj poruci koju sam dobila čast napisati, prisjetila sam se svih tih snova o svim tim prizorima. Zato u ovu UNESCO-ovu dvoranu nisam stigla sama, sa mnom su i svi oni likovi koje sam utjelovila na sceni, uloge koje nam se čini da napuštamo kad je sve gotovo, no koje u nama vode tajni život, spremne poboljšati ili uništiti uloge koje će ih naslijediti: Fedra, Araminta, Orlando, Hedda Gabler, Markiza de Merteuil, Blanche DuBois... Pratnja su mi i svi oni likovi koji su mi se svidjeli, kojima sam pljeskala kao publika. Tako pripadam cijelome svijetu. Grkinja sam, Afrikanka, Sirijka, Venecijanka, Ruskinja, Brazilka, Perzijka, Rimljanka, Japanka, Marsejka, Njujorčanka, Filipinka, Argentinka, Norvežanka, Korejka, Njemica, Austrijanka, Engleskinja, doista cijelom svijetu. To je baš prava mondijalizacija.

Godine 1964., povodom dana kazališta, Laurence Olivier obznanio je da je, nakon više od jednog stoljeća borbe, u Engleskoj konačno osnovano nacionalno kazalište, koje je on odmah potom želio vidjeti kao međunarodno kazalište, barem kad je bila riječ o repertoaru. Dobro je znao da Shakespeare pripada svima na svijetu.

Bilo mi je drago čuti da je autor prve poruke povodom Svjetskog dana kazališta, 1962. godine, bio Jean Cocteau, baš prikladno, budući da je on, zar ne, poduzeo «put oko svijeta u 80 dana». Ja sam na drugačiji način obišla svijet, kroz 80 predstava ili 80 filmova. Navodim i filmove jer za mene nema razlike između glume u kazalištu i glume u filmu, i svaki put kad to kažem izazovem čuđenje, ali tako je, istina je. Nikakve razlike.

Dok ovo govorim, ja nisam ja, nisam glumica, ja sam samo jedna od tako mnogo osoba zaslužnih za to da kazalište i dalje postoji. To je na neki način i naša zadaća. I naša potreba, da tako kažem: nismo mi zaslužni za to što kazalište postoji, puno prije zahvaljujući njemu postojimo mi. Kazalište je vrlo snažno, ono se opire, nadživljuje sve, ratove, cenzure, nedostatak novca. Dovoljno je reći «kulisa je gola scena, u neodređenom razdoblju» i uvesti glumca. Ili glumicu. Što će on napraviti? Što će ona reći? Hoće li razgovarati? Publika čeka, doznat će, publika bez koje nema kazališta, nemojmo to zaboraviti. I jedna osoba u gledalištu čini publiku. Neka je ipak što manje praznih stolica! Osim kod Ionesca... Na kraju Stara kaže: «Tako je, umrimo na vrhuncu slave... umrimo da uđemo u povijest... Bar ćemo imati svoju ulicu...»

Svjetski dan kazališta postoji sad već 55 godina. U 55 godina ja sam osma žena pozvana da prenese poruku; na kraju krajeva i ne znam je li riječ «poruka» prikladna. Kad moji prethodnici (muški rod se nameće!) govore o kazalištu, oni govore o mašti, slobodi, porijeklu, prizivaju u sjećanje multikulturalnost, ljepotu, pitanja bez odgovora... Godine 2013., prije, dakle, samo četiri godine, Dario Fo kaže: «Jedino rješenje za krizu je nadati se da će se protiv nas i protiv mladih koji žele naučiti umijeće kazališta organizirati velika hajka: nova dijaspora glumaca koja će svakako, iz nametnutih okolnosti, izvući nezamislive prednosti za novo kazalište.» Nezamislive prednosti, lijepa formulacija, dostojna nekog političkog programa, zar ne?... Budući da se nalazim u Parizu neposredno pred predsjedničke izbore, predlažem onima koji su skloni preuzeti vlast da vode računa o nezamislivim prednostima koje nosi kazalište. Samo bez hajke!

Kazalište za mene predstavlja onog drugog, ono je dijalog, odsutnost mržnje. Prijateljstvo među narodima, nisam sigurna što ono podrazumijeva, ali vjerujem u zajednicu, u prijateljstvo publike i glumaca, u jedinstvo svih onih koje kazalište spaja, onih koji ga pišu, koji ga prevode, onih koji ga rasvjetljavaju, oblače, dekoriraju, onih koji ga izvode, koji ga čine, koji u njega odlaze. Kazalište nas štiti, pruža nam zaklon... Mislim i da nas voli... onoliko koliko mi volimo njega... Sjećam se jednog redatelja stare škole koji bi svaku večer prije podizanja zastora, iza kulisa, odrješitim tonom rekao: «Mjesta za kazalište!» Time ću završiti. Hvala.

news-16-world-theatre-day

 

Više od 100 predstava u tekućoj sezoni

Gradsko kazalište Požega iza sebe ima 1. dio sezone 2016./2017. i prema podacima do lipnja o.g. mogla bi se dosegnuti brojka od 100 odigranih predstava u jednoj sezoni. U prilog tome govore i podaci kako su u 1. dijelu sezone odigrane ukupno 62 predstave od kojih je čak 50 iz vlastite produkcije. Primjera radi u kazališnoj sezoni 2012./2013. ukupno su odigrane 44 predstave. Ponajprije riječ je o vlastitim predstavama za djecu i mlade (Palac Sim Palac Tam, Kraljevna na zrnu graška i Smiješna strana povijesti), dok se proboj Floromanije tek očekuje nakon prošlomjesečne premijere. Ako se predstavama iz 1.dijela sezone pridodaju i one tijekom veljače dolazi se do brojke od 72 predstave, a kako će tijekom ožujka biti odigrano još 20-tak predstava ne treba ni malo sumnjati u "magičnu stotku".

Raspored predstava u ožujku:

8. ožujka gostovanje Floromanije u Karlovcu u 20.00 h

9. ožujka  predstava Majstor Jura – priča o jednoj djevojci u 20.00 h

10. ožujka dvije predstave Floromanije za srednje škole u 11.00  i za građanstvo u 20.00 h

13. ožujka dvije predstave Floromanije za srednje škole u 11.00 i 17.00 h

14. ožujka dvije predstave Floromanija za srednje škole u 11.00 i 17.00 h

15. ožujka dvije predstave "Moja obitelj i jedan jež" kazalište Smješko iz Zagreba, dvije predstave za učenike 5.-8 raz. u 9.00 i 11.00 h

16. ožujka tri predstave "Moja obitelj i jedan jež" kazalište Smješko iz Zagreba, tri predstave za učenike 5.-8. razreda u 9.00 i 15.00 h

17. ožujka tri predstave "Moja obitelj i jedan jež" kazalište Smješko iz Zagreba, tri predstave za  učenike 5.-8. razreda u 9.00, 11.00 i 15.00 h

24. ožujka predstava "Zaboravi Hollywood" Teatar Gavran u 20.00 h

26. ožujka gostovanje Floromanija u Vinkovcima u 20.00 h

27. ožujka PREMIJERA predstave Kazališne amaterske družine (KAD) Bračne ponude u 20.00 h

28. ožujka repriza predstave Bračne ponude u 20.00 h

Ako se ovim programima u ožujku pribroje još i Svečana sjednica Gradskog vijeća grada Požege, koncert Big band-a Požega, Plesokaz u organizaciji Plesne radionice Ilijane Lončar te plesna predstava "Črčke" 20. ožujka kao i dvije izložbe postavljene u galeriji "Ciraki", događanja u Gradskom kazalištu su svakodnevna, raznovrsna i kao što vidimo brojna.

22

 

 

Stranica 4 od 23