Svjetski dan kazališta, 27. ožujak 2016.

timthumb

Autor: Anatolij Vasiljev, kazališni redatelj

Međunarodna poruka za Svjetski dan kazališta

Je li kazalište potrebno?

Pitaju se tisuće u kazalište razočaranih profesionalaca i milijuni ljudi umorni od njega.

Što će nam ono?

U vrijeme kad je pozornica tako malo važna u usporedbi s gradskim trgovima i teritorijima država na kojima se odigravaju prave tragedije iz stvarnog života.

Što nam je ono?

Pozlaćene lože, baršunasta sjedala, prljave kulise, neprirodni glasovi ili obratno – crne kutije, zaprskane blatom i krvlju, s hrpom razjarenih golih tijela.

Što nam ono može reći?

Sve!

Kazalište može reći sve.

I kako žive bogovi na nebu, i kako se zatvorenici muče u jamama, i kako strast oplemenjuje, i kako ljubav razara, i kako je dobar čovjek nepotreban, i kako vlada prijevara, i kako ljudi žive u stanovima a djeca u izbjegličkim logorima, i kako se vraćaju u pustinju, i kako se s najmilijima rastaju, kazalište može pričati o svemu.

Teatar je bio i ostat će zauvijek.

I sad, u ovih pedeset-sedamdeset sljedećih godina, on je osobito potreban  Jer od svih

javnih umjetnosti jedino je kazalište nešto što ide iz usta u usta, iz oči u oči, iz ruke u ruku i iz tijela u tijelo. Nije mu potreban posrednik, između čovjeka i čovjeka prozirna je strana svijeta, ne jug, ne sjever, ne istok i ne zapad – ono je samo za sebe svijet koji svijetli na sve četiri strane, i izravno ga prepoznaje svaki neprijateljski ili prijateljski čovjek.

Kazalište je nužno različito.

I od različitih drugih i mnogih – arhaične forme teatra bit će tražene prije svega.Teatar ritualnih formi ne smije biti suprotstavljen teatru civiliziranih.naroda.

Svjetska kultura se uškopljuje, “kulturna informacija” zamjenjuje jednostavne stvari i susret s njima.

Teatar je otvoren. Ulaz je slobodan.

Dovraga gadgeti i kompjutori – idite u kazalište, zauzmite redove u parteru i ložama, pažljivo slušajte riječ i gledajte žive slike – pred vama je teatar, ne potcjenjujte ga i ne propuštajte u svom užurbanom životu.

Kazalište je potrebno svakojako.

Samo jedno kazalište nije potrebno – to je teatar političkih igara, teatar političke mišolovke, teatar političara i teatar politike. Teatar svakodnevnog terora – osobnog i kolektivnog, teatar leševa i teatar krvi na trgovima i ulicama, u metropolama i provinciji, među religijama i narodima.

Prevela : Irena Lukšić

 

Poziv na kreativnu radionicu :-)

eeee

Ožujak :-)

3 mj

SKAD-ovci čitali tekstove Marine Vujčić

U povodu Međunarodnog dana žena Gradska knjižnica i čitaonica ugostila je književnicu Marinu Vujčić koja se Požežanima predstavila izborom svog književnog opusa. Marina Vujčić autorica je nekoliko zapaženih romana i drama u kojima problematizira ozbiljne teme u vremenu u kojemu živimo i životna iskušenja i mrakovima s kojima se svakodnevno suočavamo. Dijelove iz književnog opusa Marine Vujčić čitali su članovi Srednjoškolske kazališne družine (SKAD) Gradskog kazališta nastavljajući tako dobru suradnju ove dvije požeške kulturne institucije.

IMG 20160308 175109

 

Antonija Stanišić sa članovima SKAD-a i KAD-a

Nakon što je nedavno Ilijana Lončar održala dvodnevni seminar o scenskom pokretu, članovi SKAD-a i KAD-a Gradskog kazališta Požega družili su se protekli petak sa glumicom Antonijom Stanišić Šperanda, stalnom članicom  zagrebačkog kazališta „Gavella“. Rođena Požežanka, Antonija Stanišić Šperanda održala je požeškim glumcima-amaterima kratko predavanje na temu „Istraživanje i ulazak u ulogu“ a što je ujedno poslužilo i za razmjenu iskustava na daskama što život znače.

kad

 

Stranica 13 od 24