Najava 20. obljetnice GKP-a

Tri stoljeća kazališne tradicije u Požegi

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine. Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana. I stoga je ova obljetnica izuzetno važna za sveukupni kulturni i povijesni život Požege, dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika. Požežani su u to vrijeme iskazali i snažni nacionalni osjećaj jer se samo tri godine poslije s kazališne pozornice progovorilo hrvatski.

Drami je sačuvan čak i naziv, „Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit). Bila je to kako stoji u njezinoj tadašnjoj najavi tragična igra čiji se izvornik još uvijek čuva u Munchenu, a na interentu su fragmentarno dostupni digitalizirani dijelovi pojedinih scena. Predstava je izvedena pred crkvom sv. Lovre i pretpostavlja se kako je izvedena na hrvatskom jeziku jer je gledateljima podijeljen sadržaj napisan na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku, očito da predstavu mogu pratiti i oni koji nisu govorili hrvatski jezik. Jer sve se to događa vrlo brzo nakon izgona Osmanlija koje su čak 150 godina vladali ovim krajem i tko zna ne bi li Požežani, da nije bilo osvajačkog jarma, gledali kazališne predstave u isto vrijeme kada i stari Hvarani. No, ostavimo se što bi bilo da je bilo jer se valja okrenuti sadašnjosti i novim izazovima koji se postavljaju pred Gradsko kazalište Požega. Ovu bi vrijednu i veliku obljetnicu svakako trebalo dostojno obilježiti i to dvostruko, možda čak i trostruko. Naime, točno 230 godina nakon prvog spomena kazališta, u travnju 1945. godine osnovana je u Požegi Sindikalna kazališna grupa koja je stvorila temelje za prvo profesionalno kazališe koje u Požegi djeluje od 1948 do 1957. godine, da bi 10. ožujka 1995. godine bilo svečano otvoreno Gradsko kazalište Požega uz predstavu simboličnog naziva „Gle kako dan lijepo počinje“.

Već na prvi pogled povijest Gradskog kazališta, bar oni važniji datumi njegovog djelovanja, vezana je brojkom pet koja je pak svojevrsni simbol izvrsnosti. Ne smijemo biti neskromni i tvrditi kako je Gradsko kazalište dosegnulo izvrsnost, no sve što se događalo protekla dva desetljeća bilo je upravo na tragu tog željenog cilja. Govore o tome predstave vlastite produkcije koje su odigrane na pozornicama diljem Hrvatske, od nacionalnih kuća do renomiranih domaćih kazališta. Valja istaknuti i Nagradu hrvatskog glumišta, domaćeg kazališnog Oscara, koju je 2002. godine zavrijedila Antonija Stanišić za svoju ulogu Lisice u dječjoj predstavi „Pinocchio“ kao i brojne ostale nagrade i priznanja u različitim kazališnim kategorijama koje je zavrijedilo Gradsko kazalište i njegovi glumci. Požega nikada kao sada nije iznjedrila čak pet mladih glumaca koji su u posljednjih nekoliko godina završili Akademiju dramskih umjetnosti te ih povremeno viđamo i na daskama kazališta gdje su odigrali prve role, a još dvoje odnosno dvije mlade Požežanke trenutno polaze Akademiju. Zbog svega izrečenog tri stoljeća kazališne tradicije u Požegi zavrjeđuje puno više pozornosti od obične obljetnice, iako smo već sada svjesni kako će obljetnica biti uklopljena u stvarne mogućnosti, ponajprije financijske. U vrijeme kada se režu troškovi na sve strane praksa je da najprije „strada“ kultura.

To se već osjetilo ove godine u kojoj je Ministarstvo kulture RH doznačilo Gradskom kazalištu svega dvadesetak tisuća kuna za predstavu „Vjenčani list“ dok su još prije nekoliko godina sredstva bila i višestruko veća. Nikad manje u posljednjih nekoliko godina, a s druge strane nikad više ideja, želja i na kraju obveza prema ovoj visokoj obljetnici Gradskog kazališta Požega.