Svjetski dan kazališta - 27. ožujka

Na poticaj Međunarodnog kazališnog instituta Svjetski dan kazališta obilježava se od 1961. godine svakog 27. ožujka. Na taj dan u kazalištima diljem svijeta čita se međunarodna poruka kojoj je ove godine autor  Krzysztof Warlikowski iz Poljske. Gradsko kazalište Požega na Svjetski dan kazališta gostuje u Popovači sa svojom uspješnicom, predstavom Vjenčani list, no to zasigurno ne umanjuje vrijednost tog datuma za naše kazalište. Naime ova je godina izuzetno značajna za naše kazalište jer u njoj obilježavamo nekoliko značajnih obljetnioca, 300 godina od prve kazališne predstave odigrane u Požegi, 70 godina otkako je osnovana Sindikalna kazališna grupa koja je prethodila kasnijem profesionalnom Gradskom kazalištu te 20 godina od utemeljenja Gradskog kazališta Požega. Danas je požeško kazalište ponovo okupljalište ljubitelja ove umjetnosti što dokazuju i prošlogodišnja brojka od 50 odigranih predstava za djecu i odrasle koje je popratilo preko 8.000 posjetitelja te još 2.000 na gostovanjima Gradskog kazališta izvan Požege.

Na Svjetski dan kazališta običaj je da se u kazalištima diljem svijeta čita i međunarodna poruka kojoj je ove godine autor  Krzysztof Warlikowski iz Poljske i koju prenosimo u cijelosti:

Kazališne majstore najlakše je pronaći daleko od kazališta.To su obično oni koje kazalište ne zanima kao mehanizam reproduciranja klišeja i konvencija.Upravo oni pronalaze pulsirajuće izvore i žive riječne tokove, koji uglavnom zaobilaze kazališne dvorane i neizmjerno velike grupe ljudi koji se u njima gomilaju, uporno pokušavajući imitirati nekakve svjetove. Imitiramo, umjesto da stvaramo vlastite, koncentrirane svjetove, u živom dijalogu s publikom, svjetove natopljene afektima, koji teku sakriveni, a koje upravo kazalište umije majstorski razotkriti.

Takve predvodnike najčešće pronalazim u prozi. Ovih dana stalno i svakodnevno razmišljam o piscima, koji su prije gotovo sto godina proročki, no ipak s nekim oprezom opisivali sumrak europskih bogova, koji je našu civilizaciju utopio u mrak. U tom se istom mraku i danas nalazimo. Mislim tu na Franza Kafku, Thomasa Manna i Marcela Prousta. A u tu bih grupu proroka dodao još i Johna Maxwella Coetzeea.

Njihovo zajedničko osjećanje neizbježnog kraja svijeta, ne planeta, nego modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna, danas nas neumoljivo i zajedljivo prati. Nas koji živimo nakon kraja svijeta, suočeni sa zločinima i sukobima, koji neprestano potpaljuju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti. Ti požari, uostalom brzo dosade i nepovratno nestaju iz novinskih izvještaja,a mi se osjećamo besopomoćni, užasnuti i opkoljeni. Ne umijemo više graditi kule, a zidove koje uporno podižemo, više nas ni pred čim ne brane, upravo naprotiv, i sami traže zaštitu i brigu, koja ždere ogromne količne naše životne energije. I više nemamo snage da pokušamo otkriti ono što je iza vrata, iza zida. A upravo radi toga treba postojati kazalište i upravo u tome treba tražiti svoju snagu. Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati.

„Predaja pokušava objasniti ono neobjašnjivo. A budući da proistječe iz najdublje istine, svoj kraj mora tražiti u neobjašnjivom”- te riječi, koje je Kafka koristio govoreći o metamorfozama predaje o Prometeju, snažno pripisujem onome kakvo bi trebalo biti kazalište i takvo kazalište koje proistječe iz najdublje istine i koje svoj kraj traži u neobjašnjivom, iz dubine srca želim svim njegovim zaposlenicima, onima na sceni i onima u gledalištu.

Svjetski dan kazališta - 27. ožujak

 

Na poticaj Međunarodnog kazališnog instituta Svjetski dan kazališta obilježava se od 1961. godine svakog 27. ožujka. Na taj dan u kazalištima diljem svijeta čita se međunarodna poruka kojoj je ove godine autor  Krzysztof Warlikowski iz Poljske. Gradsko kazalište Požega na Svjetski dan kazališta gostuje u Popovači sa svojom uspješnicom, predstavom Vjenčani list, no to zasigurno ne umanjuje vrijednost tog datuma za naše kazalište. Naime ova je godina izuzetno značajna za naše kazalište jer u njoj obilježavamo nekoliko značajnih obljetnioca, 300 godina od prve kazališne predstave odigrane u Požegi, 70 godina otkako je osnovana Sindikalna kazališna grupa koja je prethodila kasnijem profesionalnom Gradskom kazalištu te 20 godina od utemeljenja Gradskog kazališta Požega. Danas je požeško kazalište ponovo okupljalište ljubitelja ove umjetnosti što dokazuju i prošlogodišnja brojka od 50 odigranih predstava za djecu i odrasle koje je popratilo preko 8.000 posjetitelja te još 2.000 na gostovanjima Gradskog kazališta izvan Požege.

 

Na Svjetski dan kazališta običaj je da se u kazalištima diljem svijeta čita i međunarodna poruka kojoj je ove godine autor  Krzysztof Warlikowski iz Poljske i koju prenosimo u cijelosti:

 

Kazališne majstore najlakše je pronaći daleko od kazališta.To su obično oni koje kazalište ne zanima kao mehanizam reproduciranja klišeja i konvencija.Upravo oni pronalaze pulsirajuće izvore i žive riječne tokove, koji uglavnom zaobilaze kazališne dvorane i neizmjerno velike grupe ljudi koji se u njima gomilaju, uporno pokušavajući imitirati nekakve svjetove. Imitiramo, umjesto da stvaramo vlastite, koncentrirane svjetove, u živom dijalogu s publikom, svjetove natopljene afektima, koji teku sakriveni, a koje upravo kazalište umije majstorski razotkriti.

 

Takve predvodnike najčešće pronalazim u prozi. Ovih dana stalno i svakodnevno razmišljam o piscima, koji su prije gotovo sto godina proročki, no ipak s nekim oprezom opisivali sumrak europskih bogova, koji je našu civilizaciju utopio u mrak. U tom se istom mraku i danas nalazimo. Mislim tu na Franza Kafku, Thomasa Manna i Marcela Prousta. A u tu bih grupu proroka dodao još i Johna Maxwella Coetzeea.

 

Njihovo zajedničko osjećanje neizbježnog kraja svijeta, ne planeta, nego modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna, danas nas neumoljivo i zajedljivo prati. Nas koji živimo nakon kraja svijeta, suočeni sa zločinima i sukobima, koji neprestano potpaljuju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti. Ti požari, uostalom brzo dosade i nepovratno nestaju iz novinskih izvještaja,a mi se osjećamo besopomoćni, užasnuti i opkoljeni. Ne umijemo više graditi kule, a zidove koje uporno podižemo, više nas ni pred čim ne brane, upravo naprotiv, i sami traže zaštitu i brigu, koja ždere ogromne količne naše životne energije. I više nemamo snage da pokušamo otkriti ono što je iza vrata, iza zida. A upravo radi toga treba postojati kazalište i upravo u tome treba tražiti svoju snagu. Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati.

 

„Predaja pokušava objasniti ono neobjašnjivo. A budući da proistječe iz najdublje istine, svoj kraj mora tražiti u neobjašnjivom”- te riječi, koje je Kafka koristio govoreći o metamorfozama predaje o Prometeju, snažno pripisujem onome kakvo bi trebalo biti kazalište i takvo kazalište koje proistječe iz najdublje istine i koje svoj kraj traži u neobjašnjivom, iz dubine srca želim svim njegovim zaposlenicima, onima na sceni i onima u gledalištu.

 Kryzstof Warlikovski (1962) poljski je kazališni redatelj, utemeljitelj i umjetnički direktor Teatr Nowy iz Varšave. Njegove drame izvode se na pozornicama diljem Europe i za koje je dobio brojna međunarodna priznanja i nagrade.

world-theatre-day-1