tri stoljeća kazališne tradicije

Dok nas smrt ne rastavi - Hrvatski dom Vukovar, Scena Martin

Početak 29.05.2016 22:00
Posted by Marija
Categories: Kazališne predstave
Hits: 1358

"Dok nas smrt ne rastavi" -  Hrvatski dom Vukovar – Scena Martin

autor: Nina Horvat

režija: Dalibor Jurišić

U predstavi igraju: Draško Zidar, Lidija Helajz, Hrvoje Perc, Vanja Gvozdić, Justina Vojaković-Fingler, Željko Mandić, Selena Andrić, Sara Lustig i Domagoj Mrkonjić.

Ovo je urnebesna crna komedija koja će vas nasmijati, ali i navesti na razmišljanje. Naime, četiri osobe umrle nasilnom smrću nalaze se u Čistilištu na grupnoj terapiji. Psihijatar im pokušava pomoći da se pomire s načinom na koji su umrle ne bi li doista mogle počivati u miru. Pacijenti su rijetko spremni na suradnju i ne pokazuju nikakav napredak pa se Psihijatar odlučuje na očajnički potez – suočava ih s njihovim ubojicama. Gospodin i Gospođa. Muž i Žena. Mladenka i Mladoženja. On i Ona ponovno se susreću, ali stvari se ne odvijaju onako kako je Psihijatar zamislio… Tekst Nine Horvat nagrađen je 3. nagradom Marin Držić za 2009.

Tko je živ, a tko mrtav? Tko je lud, a tko normalan? Devet glumica i glumaca: jesu li u paklu ili čistilištu? Četiri bračna para i jedan psihijatar – DRAŠKO ZIDAR

Četiri osobe umrle nasilnom smrću nalaze se u nečemu poput zatvorenog odjela na psihijatriji. Psihijatar im pokušava pomoći da se pomire s načinom na koji su umrli ne bi li doista mogli počivati u miru. Pacijenti su rijetko spremni na suradnju i ne pokazuju nikakav napredak pa se Psihijatar odlučuje na očajnički potez – suočava ih s njihovim ubojicama. Gospodin i Gospođa, Muž i Žena, Mladenka i Mladoženja, On i Ona ponovo se susreću, ali stvari se ne odvijaju onako kako je Psihijatar zamislio…

 

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta