Floromanija

MANJA F Flora. Ali tko je Flora? To pitanje postavlja jedna od dviju žena u ovoj priči, ona mlađa. Njezino je  ime Fani, ako joj je to ime jer ta mlada žena ponekad ni sama nije sigurna ne samo u to kako se  zove, nego i u to tko je. 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

  Nesigurna Fani pomaže nesigurnoj Flori da ostvari svoj san, radeći pritom pomalo i za sebe, na ostvarenju svojega sna. Bolje rečeno, Fani pomaže Flori da prvo shvati što jest njezin san pa da ga potom i ostvari. Pomaže joj, zajedno s mužem Florijanom, ne baš previše poduzetnim čovjekom, a svemu pomaže i sretan stjecaj okolnosti, da postane netko. Da postane Flora. Ali – zaista – tko je Flora? Naslovni lik za kojega baš nitko nikad nije čuo? Tko je ta žena u najboljim godinama, kako se to lijepo kaže, koja sebe i svoju priču vidi u jednom, a drugi, Florijan i Fani, u drugom, svatko u drukčijem svjetlu? Flora, razumije se, nije ni Fedra, ni Mirandolina, ni Nora. Nije ni naša Glorija, a nije ni bogata Amerikanka Florence Foster Jenkins, zapamćena po užasnim interpretacijama opernih arija, ali i po rečenici: Ljudi mogu reći da ne znam pjevati, ali nitko ne može reći da nisam pjevala! Daleko je naša Flora od te samozvane američke dive, koja je nekoliko mjeseci prije smrti zapjevala u rasprodanom Carnegie Hallu, ali joj ipak nešto duguje. Duguju joj obje, i Flora i Fani, a duguju i drugima. Tako je za njihovu priču donekle zaslužna i škotska crkvena zboristica Susan Boyle. Ta je neugledna žena do četrdeset šeste godine života bila posve nepoznata izvan svojega gradića, a nakon trijumfalnoga nastupa u britanskom reality showu postala je svjetskom senzacijom. Snimka njezina nastupa godine 2009. dosad je prikupila 203.788.500 prikaza na You Tube-u. Našao bi se i u nas poneki, vjerojatno mnogo skromniji primjer koji je ohrabrio našu gospođu Floru i našu gospođicu Fani – a za njih također dosad nitko nije čuo, čak ni u njihovu gradu – da shvate kako u životu ponekad valja slijediti svoj unutarnji glas pa makar on bio usamljen, pa makar nitko drugi ne vjerovao u ono što nam tiho i bojažljivo pokušava reći.

Autor teksta: Boris Senker

Redatelj: Majkl Mikolić

Glume: Barbara Rocco (Flora), Luka Juričić (Florijan), Marijana Matoković (Fani i Fina)

Kostimografija i scenografija: Zdenka Lacina

Autor glazbe: Davor Rocco

Scenski pokret: Maja Đurinović

Oblikovanje svjetla: Goran Krmpotić

Majstor tona: Dario Hak

Dizajn plakata i programske knjižice: Marija Matijanić

Garderobijerka: Ljiljana Rodić

Scenski poslovi: Renato Pok

Glas Frankie Boy-a: Filip Šovagović

Pjesmu "Pustinja" pjeva: Mila Elegović

View the embedded image gallery online at:
http://www.gkp.hr/repertoar/301-floromanija.html#sigProId46d0f0510c