igra veb

Igra ljubavi i slučaja francuskog dramatičara i romanopisca Pierre Carlet de Marivauxa možda je i najznačajnija njegova komedija. Njena današnja reputacija je samo nastavak scenskog uspjeha teksta koji je prije svega smatran izvornim materijalom za velike glumice i glumce. Fabula je u osnovi vrlo jednostavna: roditelji dvoje mladih odlučuju ih spojiti u braku. Kako su oboje samosvjesni i žele odlučiti o svojoj sudbini (za ono vrijeme vrlo revolucionarno rješenje u kome djevojka ima ista prava kao i  mladić), uz dopuštenje roditelja mijenjaju uloge sa svojim slugama kako bi bolje upoznali budućeg životnog partnera. Uz njih je na sceni prisutan i Orgon – Silvijin otac koji potpomaže u daljnjem kompliciranju smiješnih situacija u ovoj komediji zabuna. I Dorant i Silvija se ne snalaze u novim ulogama, pogotovo što su zaprepašteni da se zaljubljuju u Slugu (služavku). Vrlo je zabavna i igra Lisette i Bourgignona, slugu koji se odjednom nalaze u odijelima svojih gospodara. Kako i publika od početka zna o zamjeni uloga uživamo kroz predstavu u novim nevoljama i peripetijama mladih, ali ljubav uvijek pronađe pravog partnera, bez obzira na odijelo i porijeklo i vidjet ćemo svi zajedno kako će završiti ova sjajna komedija.           

Predstavu izvode profesor, asistent i studenti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a Moniki Lanščak i Vedranu Dakiću će ovo biti i diplomska predstava. Njihova mladost, entuzijazam i energije pokušat će vam dočarati Marivauxov svijet u kome ljubav bira sama.   

Igraju: 

Gospodin Orgon – Vjekoslav Janković

Silvija, njegova kći – Magdalena Živaljić Tadić

Dorant, Silvijin prosac – Vedran Dakić

Lisette, Silvijina sobarica – Monika Lanščak

Bourgignon, Dorantov sluga – Marijan Josipović

Redatelj i scenograf – Jasmin Novljaković

Kostimograf i scenski pokret – Jasminka Petek Krapljan

Rasvijeta: Goran Krmpotić

Video projekcija i ton: Dario Hak

Izrada kostima: Zvonko Majdis

Garderobijerka: Ljiljana Rodić

Propagandni materijal i rekviziti: Marija Matijanić 

Scenski poslovi: Renato Pok

Foto: Hrvoje Mikolčević