Isadora - pretpremijera

ISADORA

Autorski projekt Marijane Matoković i Maje Đurinović

Scenografija i dizajn plakata: Tatjana Kostanjević

Kostimografija: Karmela Romić

Dizajn svjetla: Goran Krmpotić

Isadora: Marijana Matoković

Premijera: 25.11.2017.

Isadora

U jurišu na život

Moji znanci, imajući sreću poznavati tu divnu ženu, vele mi da rado, uvijek i svuda pleše, da je ples njezin govor, njen genije. Njezin pokušaj je nešto veliko i novo…(Antun Gustav Matoš, Pečalbe, 1913.)

  …Njen genij ju je gonio na juriše na život, dok nije postala svjetska veličina, preporodivši umjetnost plesa tako da ona i danas živi od njene ostavštine… Memoari Isadore Duncan u stvari su najsmionija ispovijest jedne ženske duše. Smatrajući život energijom koja traži samo slobodu, nije se u svome umjetničkom djelovanju ni u svome osobnom životu dala sputavati bilo kakovim društvenim obzirima i propisima. …Curriculum vitae Isadore Duncan lijet je nemirne umjetničke duše preko svijeta. Zarađivala je milijune i potrošila je milijune. Sve bijaše neobično kod ove žene... (Mato G. Hanžeković, predgovor knjizi I. Duncan Moje uspomene, Naklada Ante Velzek, Zagreb, 1944.)

 Ništa nije slučajno: Moje uspomene, nezavršeno autobiografsko djelo Isadore Duncan preveo je i uredio te nadahnuto napisao predgovor Požežanin Mato G. Hanžeković 1944. U Požegu se doselila akademska kiparica Tatjana Kostanjević, autorica opatijske Isadore. Požeška lutkarica i glumica Marijana Matoković kao završni rad iz govora na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (pod mentorstvom Vlaste Ramljak) izabire Moje uspomene Isadore Duncan na kojemu surađuje nastavnica plesnih kolegija na UAOS i zagovornica Isadorina djela Maja Đurinović.  Kostimski oblikuje Karmela Romić i zaokružuje ovu požešku cjelinu inspiriranu Isadorinim životom. 

Isadora Duncan je rođena 1882. u San Francisku; odgajana u neobičnoj boemskoj obitelji bez oca i novca, s puno glazbe i poezije, od onih je rijetkih ljudi koji već s deset godina znaju koje im je poslanje u životu. Isadora je svojim promišljenim nastupima i strasnim predavanjima, transparentnim slobodoumnim stavovima o autonomnosti i značaju tijela i plesne umjetnosti uznemirila europsku umjetničku i intelektualnu elitu na samom početku 20. stoljeća, a njezin utjecaj na  razvoj novih umjetničkih pokreta i oblika razvidan je do danas.  Svjedočeći civilizacijom zapretenu prirodnost i ljepotu gibanja čovjeka koji diše, osjeća i djeluje, i insistirajući na osobnosti i humanizmu stvaralačkog čina, postigla je svjetsku slavu. Rodila je i izgubila troje djece; i sama tragično stradala u Nici 1927. godine; na vrijeme da ostane – Isadora. Iako nije uspjela utemeljiti školu čvrstih načela – zapravo, vjerojatno baš zbog toga, izvan svake logike vladajućeg pragmatizma, svjedočila je i utemeljila osnovni princip stvaralačke i ljudske slobode. 

Kao oličenje slobode, Isadora se jednostavno nije obazirala na umjetničke i društvene kanone i okvire stvaranja i življenja. Fascinantna je ta njezina moć da iako nastupa „bosonoga i jedva odjevena“ u vrijeme kad „kada se i u kupku ulazilo odjeven od glave do pete“, kao jednu od prvih reakcija dobiva primjedbu da joj ples spada u crkvu a ne u kazalište! Istodobno svećenica i bakhantica, zaljubljena u život, umjetnost i ljubav, postala je simbol i pojam novog plesa ali i nove umjetnosti uopće. 

Isadora se prva usudila plesati na apsolutnu glazbu znamenitih skladatelja poput Bacha, Beethovena,Wagnera, Liszta, Mendelssohna… i tako izloženim, ranjivim tijelom žene zaći u baštinu europskog duha. 

Njezina scena je, poput kostima, bila bez ukrasa, asketski čista i jednostavna sa plavim zastorom i plavom pozadinom.