tri stoljeća kazališne tradicije

Okvir - Zagrebački plesni ansambl

Početak 29.09.2023 20:00
Posted by Marija
Categories: Kazališne predstave
Hits: 125

Umjetnička organizacija Plesna radionica Ilijane Lončar nastavlja niz gostujućih profesionalnih plesnih predstava u Požegi "Svi na plesnu predstavu". 29. rujna 2023. (petak) s početkom 20 sati u Gradsko kazalište Požega dolazi plesna predstava "OKVIR", (ZPA).
Ulaznice po cijeni od 7 EUR možete rezervirati na www.ilijanaloncar.hr ili na broj 098 884 057 te ih podići sat vremena prije izvedbe na blagajni kazališta.

U ovom nultom vremenu, vremenu praznog hoda, u vremenu podijeljenosti i odijeljenosti, jesmo li uopće još sposobni biti skupa? Shvaćamo li prisustvo drugog/ drugih - njihovo djelovanje i odluke - bilo kako drukčije osim kao smetnju ili povod za natjecanje? Zarobljeni strahom, vrhovnim krvnikom naše slobode, krećemo se kroz prostor-vrijeme poput automata u vlastitim mikrouniverzumima, u izbjegavanju drugih, ili pak povremenom mehaničkom sinkroniziranju na točki zajedničkog kratkotrajnog interesa.
Takva se konstelacija, međutim, ne može održati. Kolektivni organizam u kojem svaki pojedinačni element nema svijest o međusobnoj povezanosti i suovisnosti dolazi do iscrpljivanja, jer nema životvornog protoka. Raspad je neminovan, a time i promjena.
Raspad. Promjena. Reset.
Što dalje? U prostranstvu varijanti, u paralelnim dimenzijama različitih scenarija, postoji prvi korak koji je stvaranje novog okvira.
Okvir je omeđivanje. Svođenje. Definiranje teritorija. No, paradoksalno, okvir je i prostor sagledive slobode. One koja zove da joj se pogleda u oči. Da se pobjedi strah, utiša pobjesnjeli ego.
Taj put nije linearan. Ego se previše odomaćio u ljudskim bićima i odavno nas uvjerio da je on naš identitet. S egom se ima toliko toga izrazgovarati, ne birajući sredstva, čak i nasilna. I opet paradoks: razgovarajući s drugima, najviše saznajemo o sebi, vlastitom egu i njegovim koordinatama. A kada se spozna da je ego dijete straha, svakoga od nas, onda srce zna da ga može umiriti.
Okvir je mogućnost odučavanja i ponovnog učenja lekcije zvane Biti čovjekom.

Katarina Pejović

Kao polazište za umjetnički proces odabrano je propitivanje pojma narcizma - u kojoj mjeri je narcizam prisutan u društvu i pojedincu, koliko je u različitom opsegu dio naše svakodnevice – u suvremenom društvu u kojem smo svi opterećeni sami sa sobom? Inspiraciju za rad koreograf i autor predstave Borna Babić pronalazi u knjizi Narcizam: poricanje istinskog sebe američkog psihoterapeuta Alexandera Lowena, a o radu kaže: Oduvijek me zanimala ta kontradikcija između narcističkog i skromnog, a koja je, uvjeren sam, u svima nama. Kad i kako odabiremo jednu od te dvije vlastite strane, što ih aktivira i jesu li ti prijelazi svjesni. Puno sam se puta susretao i prepoznavao u sebi i drugima te dvije pozicije te sam ih poželio dublje razumjeti.

Borna Babić plesni je umjetnik iz Rijeke, diplomirao je na cijenjenoj nizozemskoj plesnoj akademiji Codarts Rotterdam, a posljednjih nekoliko godina pleše u svjetski poznatoj plesnoj kompaniji Ultima Vez / Wim Vandekeybus u Bruxellesu u Belgiji.

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta