tri stoljeća kazališne tradicije

Održana panel-rasprava „Slavonska kazališta – između publike, umjetnosti i stvarnosti“

DSC_0936

Peto izdanje Slavonskog KaFe-a otvorili smo razgovorom o onome što se događa na sceni, ali i izvan nje te o važnosti kazališta uopće. 

Na panelu „Slavonska kazališta – između publike, umjetnosti i stvarnosti" okupili smo predstavnike različitih područja kazališnog života – ravnatelje, umjetnike, pedagoge i kazališne kritičare – kako bismo razgovarali o položaju slavonskih kazališta danas.O odnosu umjetnosti i publike, glumačkih ambicija i stvarnih uvjeta rada, održivosti kazališta, odnosu s lokalnom zajednicom, ali i o budućnosti i razvoju kazališta. Posebno se razgovaralo o razvoju kazališne publike s naglaskom na mladima; o načinima na koje ih približiti kazalištu te o potrebi da se odnos prema kazalištu gradi dugoročno, kroz iskustvo, susret i kontinuiranu prisutnost kazališta u njihovom životu.

Panel je moderirala Aleksandra Šutalo, a sudjelovali su Valentina Neferović - ravnateljica Gradskog kazališta Požega, Robert Raponja - redatelj, dramski pedagog i bivši profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, Tomislav Čadež - kazališni i književni kritičar i novinar, Tomislav Pintarić - ravnatelj Kazališta Virovitica, Antonija Stanišić Šperanda - kazališna, televizijska i filmska glumica, članica glumačkog ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella i Anabela Sulić Rodić - akademska glumica, prva zaposlena profesionalna glumica u stalnom glumačkom ansamblu Gradskog kazališta Požega.

Hvala svima koji su jutros otvorili ova važna pitanja i publici koja je bila dio razgovora. A ovo je tek početak. 

Upisi u Dramske studije Gradskog kazališta Požega

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta