tri stoljeća kazališne tradicije

Smjehuljica i Mrgud - Gradsko kazalište Požega/ Kazalište Prijatelj

On 28.10.2019
Posted by Marija
Categories: Kazališne predstave
Hits: 674

Predstava se igra organizirano za vrtiće i niže razrede osnovnih škola.

SMJEHULJICA I MRGUD - Gradsko kazalište Požega/ Kazalište Prijatelj

Autor teksta: Hrvoje Zalar

Režija: Jelena Hadži-Manev

Glume: Marijana Matoković i Hrvoje Zalar

Scenski pokret: Maja Đurinović

Scenografija i kostimografija: Tončica Knez

Kreacija i izrada lutke: Ljubica Suturović i Arsen Ćosić

Glazba i stihovi: Hrvoje Zalar

Predstava na scenu dovodi dva oprečna karaktera: veselu i vječno nasmijanu Smjehuljicu (Marijana Matoković) i uvijek namrgođenog i nezadovoljnog Mrguda (Hrvoje Zalar). Na prvi pogled Smjehuljica nema razloga za smijeh. Ona je jedna od onih mnogobrojnih kojima je rat u njihovoj zemlji razorio obitelj i ukrao djetinjstvo. Sa skupinom izbjeglica noseći i čuvajući cvijet koji joj je jedini ostao kao metafora toplog doma, Smjehuljica pjevajući, plešući i smijući se prolazi nepoznatim krajevima nadajući se da će jednoga dana u nekom dalekom gradu „gdje su kuće sve do neba” naći svoje roditelje. Taj njezin smijeh naravno nije ona nevoljna reakcija na vanjske i unutarnje podražaje, on je ekspresija pozitivnih emocionalnih stanja i snage ljudskog duha. Njoj suprotstavljen je Mrgud koji premda zapravo nema egzistencijalnih problema svaku pa i najmanju životnu nevolju doživljava tragično i „ne može naći razlog za smijeh”. Njihov kratki susret postat će rasplesan, razigran i raspjevan i zahvaljujući Smjehuljici Mrgud će shvatiti „da je sve razlog za smijeh”. A što nam drugo i preostaje nego da se svemu smijemo!

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta