Salto animato - opera za tijelo - ZPC

Uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Umjetnička organizacija Plesna radionica Ilijane Lončar poziva sve ljubitelje plesne umjetnosti u Gradsko kazalište Požega 3. studenog 2023. (petak) s početkom u 20 sati na posljednju predstavu u nizu projekta "Svi na plesnu predstavu" za 2023. godinu. 'Salto Animato', opera za tijelo u 5 činova, plesna je predstava Nastasje Štefanić Kralj i Filipe Bavčević koja je nastala u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i kroz rezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra.
Ulaznice po cijeni od 7 EUR možete rezervirati na www.ilijanaloncar.hr i podići ih na blagajni kazališta sat vremena prije izvedbe.
Salto animato izvode Nastasja Štefanić Kralj, Jovana Zelenović i Filipa Bavčević. Dramaturška podrška je Nikolina Rafaj, a glazbu potpisuje Hrvoje Nikšić i Nastasja Štefanić Kralj. Dizajn svjetla osmislio je Marino Frankola, a kostimografiju Dalibor Šakić.
Predstava je inspirirana komedijama francuskog književnika najpoznatijeg pod imenom Beaumarchais, odnosno konkretnije njegovom komedijom Figarova svadba ili Ludi dan, koja je između ostalog poslužila kao temelj Mozartovoj operi Figarov pir, težnja je bila propitati bez kojih to sastavnih elemenata opera buffa ne može, a zatim i rekombinacijom tih elemenata graditi vlastiti izvedbeni materijal. Iz strukture opere ne preuzimaju se arhetipski odnosi, kao ni specifične spletke koje čine okosnicu originalne radnje, već se fokus postavlja na lik samog Figara i sva previranja koja se događaju unutar njega, koja u svojoj krajnjoj konsekvenci vode prema cijepanju na dva entiteta čiji zbroj više nužno ne čini cjelinu. Time se reduciraju sva ostala lica kao i širi narativni kontekst, a u prvom planu uz već spomenutog Figara razlažu se ključni pojmove poput virtuoznost, spletka, sukob, razrješenje, sretan kraj...
Ekvivalent opernoj izvedbi koju karakteriziraju snaga, ali i istovremena lakoća koja proizlazi iz visokog stupnja virtuoznosti, dovela je do poigravanja s idejom maksimuma – kako izvedbenih tako i tjelesnih, unutar kojih se forme tijela prepuštaju konstantnim izmjenama kroz 'činove' kroz koje se poigrava s opernim konvencijama i značenjima te se tako gradi vlastiti narativ u otklonu od originala. Visok stupanj virtuoznosti i stilizacije otvorili su prostor komentara spram pitanja poput - što bi to bila „majstorska“ plesna izvedba? Do koje mjere možemo izazvati virtuoznost pokreta? Od čega je uopće sastavljen sretan kraj?