tri stoljeća kazališne tradicije

Kazališni nokturno „Svjetlonoše požeškoga kraja“ – večer poezije pod zvijezdama

518069918-730870743032172-8594638460723270150-n
U sklopu Kazališnih ljetnih večeri na vanjskoj pozornici Gradskog kazališta Požega održan je poseban poetsko-glazbeni program pod nazivom Kazališni nokturno – Svjetlonoše požeškoga kraja. Bila je to večer posvećena poeziji i glazbi, slavljenju riječi i umjetnosti koja svijetli iznutra – baš poput svjetlonoša koje su simbolično prošetale stihovima kroz Slavoniju i Požegu. 
Program je predstavio izbor poezije autora koji su svojim stihovima utkali emocije, zavičaj, intimu i univerzalna iskustva – Dobriše Cesarića, Lane Derkač, Denisa Ćosića, Lucije Relić i Ivana Žanetića. Njihove su pjesme interpretirali: Anita Katić, Kristina Lešić, Miroslav Peroutka, Miroslav Paulić, Nataša Puljašić, Marijana Ćorluka i Monika Kostić. 
Posebnu atmosferu večeri obogatila je glazbena pratnja u izvedbi Emilije Navratil na klaviru i Eme Stefanović na violončelu, dok je program vodila Marijana Ćorluka. 
Publika je imala priliku čuti brojne poznate i manje poznate stihove Dobriše Cesarića poput Slapa, Balade iz predgrađa i Voćke poslije kiše, ali i snažne suvremene pjesme Denisa Ćosića, Lane Derkač i drugih autora koji čuvaju i razvijaju poetski glas ovoga kraja. 
Ulaz na događaj bio je slobodan, a brojni posjetitelji uživali su u opuštenoj atmosferi ljetne večeri ispunjene ljepotom riječi i glazbe. 
Kazališni nokturno još je jedan dokaz da Požega živi kulturu – i da se ona, poput poezije, najbolje doživljava pod otvorenim nebom, u dijalogu s gradom i njegovim ljudima.
Izvor: Grad Požega

Foto: GKP

FOTOGALERIJA - Šest likova traži autora, 2.7.2025.

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta